среда, 30. новембар 2016.

"ŠUMADIJA"



Kakva bi nam Šumadija bila,
bez Morave i hladnoga Ibra,
bez Golije,Goča i Čemerna,
Studenice,Žiče,Sopoćana?


Ibarska me vodi magistrala,
Bog i majka što me na svet dala
tamo gde su jele i javori,
čobanice na cvetnoj livadi.


Ibar hladan sad Moravi žuri.
Pokraj njega cvetali božuri,
a dolinom jorgovani plavi
Jelenu Anzujsku oni dočekali.


Šumadijo ,lepotice moja,
u tebi je Nemanjićka loza!
Ti si puna planina i reka,
prva ljubav mene tamo čeka.


Šumadijska sela-rascvetalo cveće,
manastiri-mirisno proleće,
monahinje kao vite jele,
voštanice sjaje i trepere.


A ja pevam od radosti tiho:
Šumadijo moja,mila diko.
Nigde nema šum reka da čujem,
kao Ibrom kada ja putujem.


Sad se vraćam odakle sam pošao,
dugo vreme od tad mi je proslo.
Čeznem da ja čujem manastirska zvona,
zov planine leči rane bolne.


Srećan ću kao ptica prava
Da doletim u gnezdu da spavam.
Na izvoru vodu hladnu ja da pijem
i majčino srce zagrljajem grijem.


Autor pesme: Svetlana Perišić

Нема коментара:

Постави коментар