понедељак, 26. фебруар 2018.

BRESNIK, ČEMERNO, BOROVNICE

Svakog 22.jula u kraljevačko selo Bresnik sjati se veliki broj planinara i ljubitelja prirode. Već šesti put se ovde organizuje manifestacija “Dani borovnice”. Karaljevačke planinare i njihove goste iz Makedonije, dočekuje ljubazni domacin Radojica. U njegovom skromnom dvorištu okupi se po stotinak ljudi. Za tu priliku domaćin obezbedi hranu i muziku, a gosti lepo raspoloženje. Inače Radojičina kuća je na najvišem položaju u selu i vidi se cela panorama Bresnika. Cilj ovog druženja je berba borovnica i pešačenje na vrh planine Čemerno , zvani Gusarica.
Staza do Gusarice ide kroz gustu bukovu šumu, po dobrom planinskom putu. Julsko sunce planini daje posebnu tamnozelenu boju. Svuda pored staze zaostaju planinari za kolonom i beru zrele maline. Posle više od dva sata penjanja, izlazi se iz šume na otvoreno i tu zaista zastaje dah. I zbog umora i zbog lepog pogleda. Vrhovi Stolova, Kopaonika, Željina i Troglava okruzuju horizont. Beli loptasti oblaci dremaju na bistrom nebu, a gospodari visina, orlovi ,nadgledaju našu kolonu. Pogled u nedogled. Po lepom danu vidi se i bela građevima manastira Studenica. Inače ceo tok reke Studenice se vidi sa Čemerna.
Rascvetale strmine i livade, oivičene špalirom visoke kiprovine , lice na razglednicu. Sazreli grmovi crvene zove vide se iz daljine. Ispred jedne napuštene gradjevine, pored staze, zaustavljamo se. Lepo sazidana kuca od kamena koji blista na suncu, pokosena okućnica i izvor hladne vode su sve što nam treba. Poplašili smo nekoliko kreja iz obližnjeg grma . Svojim kreštanjem svima u šumi su objavili nase prisustvo.
Bujna, visoka trava pri samom vrhu Gusarice, skriva nisko grmlje borovnice. Dobro oko treba da se nadju u travi . Divlji, crveni karanfil i bela rada takmiče se u svojoj lepoti a žute glavice crnog omana obilazi paunovac, najlepši ovdašnji leptir.
Kad se dobro odmorimo i nagledamo lepote, vraćamo se na početak, kod gazda Radojice. Spremno je hladno pivo i voda. Svuda po Čemernu ima vode, kaže Radojica, malo rada treba da se napravi sopstveni rezervoar. Uz priču pored česme,upitah ga da li se sretao sa vukovima ili medvedima, kojih ovde ima. Kaže: Samo se lovci i drvoseče sa njima sreću. Ima ih osam na Čemernu ali ne čine štetu.
Ova lepa prilika za druženje oživi selo Bresnik. Skupe se ovde meštani, a i oni koji su napustili ognjište i žive u gradu. Sklopi se poneko prijateljstvo, a najlepsi suvenir su doživljaji i fotografije. Uspomene su to za ceo zivot. Izmenjah telefonske brojeve sa prijateljima iz Makedonije i do sledece godine, pozdrav. 

Sledece godine obavezno nosim posudu za maline, pre sazre od borovnica, a i Vi ponesite.

PUTOPISI IZ ZABORAVA za Studenica Online
Autor: Svetlana Krdžić - PSK Železničar Kraljevo

PREKO REKE BREVINE

Kratko rastojanje, ne duže od kilometra, deli Goliju od Radočela. Iz sela Rudno silazi put ka selu Kamenska, preko reke Brevine. Vijugave, vrbom obrasle obale reke, prirodna su granica izmedju Golije i Radočela.
Ispod Rudna, izvidjači iz Kragujevca održavaju mali kamp na samoj obali reke. Drveni mostić,sto za radoznale izvidjače, obeležja za snalaženje u prostoru, jarbol za zastavu , drvena kućica i hladna voda izvora preko puta, su sve što čini kamp. lnfrastruktura koju je napravio čovek.
Debelu hladovinu stoletnih jela, zeleni tepih od mahovine i bistru hladnu vodu reke podarila je majka priroda.
Sa desne strane reke, razasuto po kamenitim obroncim, opstaje selo Kamenska. Nekoliko vremešnih kuća, sa kamenim temeljima i drvenim zidovima prkosi zaboravu. I njihovi vlasnici su ostarili, mladi se ovde ne zadržavaju.
Put prema Radočelu ide baš kroz selo. Nema kome dobar dan da se nazove.
Ali priroda oko Kamenske je nesvakidašnja.Neobične figure starih bukovih stabala u šumi kroz koju vodi staza, zaustavljaju dah. U ovom parčetu prirode vlada apsolutni mir. Ovde se obavezno zaustavljamo, pravimo pauzu i tražimo najneobičnije figure za fotografisanje.
Radočelo je planina bogata vodom. Kroz svaki proplanak protiče neki potočić. Gde ima vode tu su i orhideje, moje omiljene biljke. Plavocvet, barska nana, kantarion i vilino sito krase ove proplanke. Oboreno stablo bukve zaposele su pečurke. Na jednom posebnom mestu, zvanom Dugi Laz, pravimo pauzu. Nekada je ovo bilo selo, a sada samo podsetnik prošlosti.

Mala kućica od drveta ,izvor vode ispod ogromne bukve, okačen gunj o klin ispred vrata, kao da će neko svakog časa doći. Slika srpskog zaborava. Ovde su samo puhovi starosedeoci.

Puca pogleda sa Radočela na sve četiri strane sveta. Slika lepote. Kada napunim baterije i dobro se odmorim, treba se vratiti nazad. Naberem pune ruke hajdučice i kantariona, zedenem za uvo stučak majčine dusice i obećam u sebi da ću se opet vratiti ovde.


Pregazite bar jednom Radočelo da upoznate pravu slobodu u prirodi, a bez mnogo napora.


PUTOPISI IZ ZABORAVA za Studenica Online
Autor: Svetlana Krdžić - PSK Železničar Kraljevo