Приказивање постова са ознаком studenica. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком studenica. Прикажи све постове

среда, 6. фебруар 2019.

U KRALJEVU, NEGOTINU I CRNOJ TRAVI NAJVIŠE NEOŽENJENIH

Prema podacima Odbora za selo Srpske akademije nauka i umetnosti, na seoskom području u Srbiji živi 250.000 neoženjenih muškaraca mlađih od 50 godina. Najviše neženja je u okolini Kraljeva, Negotina i Crne Trave. U Kraljevu je skoro trećina muškaraca neoženjena.



U protekle tri decenije u selima na obrncima planine Troglav u blizini Kraljeva više od dve stotine domova je ugašeno. Seoske škole se zatvaraju a mladi odlaze. Izveštaji Odbora za selo SANU i podaci Crkvene opštine za ovo područje se podudaraju.

„Imamo 127 sahrana u toku godine, a 56 krštenja, u tri parohije i 28 ili 29 venčanja”, ističe protojerej Ljubinko Kostić, starešina Crkvene opštine Mataruška banja.

Svaki treći muškarac u Kraljevu je neoženjen. U proseku ima oko 30 godina i živi sa roditeljima.

Neženje u Kraljevu tvrde da u bračnu zajednicu ne stupaju iz ekonomskih razloga i zbog toga što, posebno na seoskom području, nema devojaka za udaju. To nije sasvim tačno, jer je prema zvaničnim podacima svaka peta Kraljevčanka neudata.

Čak i nakon višegodišnje veze, parovi se teško odlučuju na venčanje jer nisu dovoljno spremni za zajednički život i neka odricanja.

„Brak se sklapa sve kasnije”, kaže Jasmina Savić, načelnica Odeljenja statistike u Kraljevu. „U 2017. godini prosečna starost muškarca pri sklapanju prvog braka je 31 godina a žena 28 godina.”


Mladi moraju da promene odnos prema braku kao instituciji, smatra protojerej Ljubinko:

„Osnovni zadatak Crkve i, smatramo, celoga našeg društva, zajednice u kojoj živimo, jeste da pozivamo na obnavljanje života, na rađanje. Ako nas ima onda ćemo imati pravo na budućnost.”

U našoj kulturi brak je dominantan okvir za zasnivanje porodice i rađanje dece, odnosno, obnavljanje stanovništva.

Izvor: RTS

среда, 21. март 2018.

IZNAD SAVINE ISPOSNICE

Trećeg decembra zaputismo se u pravcu Studenice da obiđemo našu staru planinarsku stazu. Obe Savine iposnice, donja i gornja, deo planine Čemerno, selo Savovo i reka Savošnica su sastavni deo ove staze.


Mirno zimsko jutro, bez vetra, priroda okićena snegom i iskonski mir nas dočekuju kod manastira Studenica. Neizbežno je da se obidje manastir. Koliko god puta da dodjemo u Studenicu svaki put je nekako drugačija i lepša. Vrata nam otvara mlad monah i priča kratku istoriju vec nadaleko poznatog manastira.
Od manastira do pocetka staze prema Savinoj isposnici ima oko četiri kilometra. Tu razdaljinu prelazimo autobusom. Izlazimo na samom ušću reke Savošnice u reku Studenicu. A Savošnica uskače u Studenicu u vidu vodopada visokog oko dva metra.Sama huka tog vodopada i količina vode zaustavlja dah. Odvajamo se stazom uzbrdo i stapamo sa belim mirom u šumi. Samo nas žagor remeti tišinu.
I jedna i druga isposnica su vec nadaleko poznate. Kod samih ulaznih vrata u Gornju isposnucu nailazim na pravi kuriozitet: procvetao plavi zvoncic u decembru koji viri ispod snega. Za mene pravi doživljaj, na ovom kamenu samo najači opstaju.
Bela građevina Gornje Savine isposnice u belom zimskom jutru i spektakularan pogled na kanjon reke Studenice su posebna slika. Palimo svece u maloj crkvici i umivamo se vodom iz Savinog bunara. A zahvatiti vodu iz bunara je poseban doživljaj.
Dobar odmor i razgledanje okoline potraja. Put nas dalje vodi uzbrdo, iznad isposnice kroz bespuće Čemerna , ka selu Savovo. Ukupna dužina ove staze je oko trinaest kilometara. Dobar deo staze je kroz šumu pa se vidici na okolne planine otvaraju tek nadomak sela Savovo. Ovog puta su oni ostali skriveni u magli.
Nekoliko vremešnih kuća i napuštenih ćumurana se nalazi pored puta. Blaga nizbrdica, loš put i mnogo vode niz put vode nas ka centru sela. Staro groblje, razrušena crkva, napuštene kuce, prazna prodavnica…nigde nikog u selu. Ovde odzvanja tužna istina: bilo jednom jedno selo…

Najveći deo puta u povratku idemo niz reku Savošnicu. Nesvakidašnja, divlja reka bistre vode iskopala je sebi kanjon u steni planine Čemerno. Više od osamsto metara nadmorske visine ima od izvorista do ušća u Studenicu. Dramatična i lepa slika prirode pored reke. Čist sneg po putu samo smo mi, planinari ugazili.


Kad se domogosmo puta i autobusa, krenusmo u drugu avanturu. Prema restoranu Radočelo, dalje uz Studenicu na dobar ručak i odmor. Ovaj deo dana je najzabavniji. Iako smo ceo dan bili zajedno, svako priča neke svoje doživljaje na dugi način. Divan planinarski doživljaj.


PUTOPISI IZ ZABORAVA za Studenica Online
Autor: Svetlana Krdžić - PSK Železničar Kraljevo