недеља, 17. децембар 2017.

NAJLEPŠE SU ZORE NAD MOJOM STUDENICOM



Najlepše su zore, nad mojom Studenicom, kada se budi svaki list na vetru, i treperi svojom lepotom pleni Borova šuma i daje čistotu i opojni miris svežeg Bora koji mami i opija svojom lepotom,dišemo punim plućima u unosimo u sebe svu lepotu i toplinu Borove šume i odmaramo dušu i srce, i svoje oči gledajući i diveći se manastiru Studenici, kako ponosno prkosi vremenu i sjaji neverovatnom lepotom i otmenošću, budi u našim dušama neverovatnu lepotu i sreću, jer smo opijeni lepotom i svetošću tako velike svetinje, kao što je manastir Studenica.

Srećni smo i imamo u srcu veliku blagodet, kada se približavamo manastiru Studenici, kada ulazimo u tako veliku svetinju i približavamo se Bogu, sa ogromnim strahopoštovanjem prilazimo svetinji i molimo se za zdravlje i pokoj duše naših najmilijih rodjaka, i u tišini manastira Studenice osećamo neverovatan mir, i spokojstvo svoje duše,osećamo da smo se približili jako Bogu i postajemo i mi deo manastira Studenice, postajemo deo crkve, postajemo i mi manastir Studenica, jer Bog je u nama, u našoj duši u našim srcima, mi smo Bog, jer Bog je u nama. Najlepše su zore i svitanja , iznad manastira Studenice, kada se Sunce kupa sa zorom.

Autor: Dragana Radenković