''Dok se vojska brani od nemani
Niko mrtve nema da sahrani
Nit ranjenim rane da utoli
Bez pomoći umreše u boli
Sneg ih pokri, čisto belo platno
Tužna bajka i neverovatno
Mesto groba i crne zemljice
Njih pokriva sneg i ledenice
Ostadoše po planinskoj strani
Da se hrane orlovi, gavrani
Ljute zveri, vuci i vučice
I pacovi, kune i lisice
Sveću niko nikom ne zapali
Ni dve reči da im se zahvali
Nit okadi grobove njihove
Greh ostade za vek i vekove
Hvala njima na njihovom daru
Položiše život na oltaru
Bez opela, čaše crnog vina
I kandila i svetoga Sina''
Autor: Živojin Stefanović
Нема коментара:
Постави коментар